U Klubu Doma omladine sinoć je, pred tridiesetak zainteresovanih, održana promocija "Poetike horora" dr Dejana Ognjanovća, ali je predstavljna i prva knjiga edicije "Poetika strave" - "Vrbe" Aldžernona Blekvuda. Pored dr Dejana Ognjanovića na promociji su učestvovali i David Tankosić, dizajner, te Milenko Bodirogić, izdavač (“Orfelin”).
Sam Ognjanović je na sebe preuzeo ulogu moderatora, te je postavljao pitanja dr Ognjanoviću stvarajući tako "dr Džekil i mr Hajd" situaciju! Sasvim logično je bilo da prvo pitanje bude "kako je došlo do objavljivanja Poetik strave" (zasnovane na Ognjanovićevom doktorskom radu)?
"Ovo nije moja prva, već moja osma knjiga. Ona je kruna mog dosadašnjeg bavljenja hororom", rekao je dr Ognjanović i dodao da to, možda, nije konačna reč te da će jednog dana, ali ne u skorije vreme, možda preispitati napisano u "Poetici strave", ukoliko to neko drugi ne bude uradio.
Pošto je, pre svega, posvećenik koji prati ovaj žanr, vrlo brzo je otkrio da u teorijskom radu nema adekvatnu potporu u vidu zadovoljavajućih definicija, da je osetio potrebu da doktoratom definiše šta je to horor u književnosti - uz napomenu da je reč o anglo-američkoj književnosti. Pojašnjenje je potrebno jer dr Ognjanović ističe da je raznovrsnost i bogatstvo horor upravo stekao u anglo-američkoj književnosti kao i svoju "žanrifikaciju".
Knjiga prikazuje ključne faze u razvoju horora - od ranog gotika, preko poznog, Edgara Alana Poa, priče o duhovima, viktorijanskog neogotika, čudnih priča, pa do Stivena Kinga besteler pisca horora i savremenih stvaralaca.
Potom je usledilo pitanje izdavaču, koji se prethodno nije baš bavio hororom, te šta ga je navelo da se upusti u vode objavljivanja pozamašne knjige?
"Ja sam 1984. godine počeo da studiram, a tada su u najužem izboru za NIN-ovu nagradu godine bili 'Besnilo' i "Čizmaši'. Pekić je bio bolji, ali su članovi žirija glasali za delo Dragoslava Mihailovića jer ih je sputavao žanr", započeo je svoje objašnjenje jednim poređenjem Milenko Bodirogić. Naime, trideset godina kasnije "Poetika horora" je bila u užem izboru za nagradu "Nikola Milošević" i izgubila je, a desila se ista stvar - poslužila je kao pokriće da se nagrada dodeli drugome a da žiri ispadne širokih pogleda (iako, u ovom slučaju, dve trećine članova nisu ni pročitali knjigu). "Poražavajuće je da se za 30 godina skoro ništa nije promenilo", zaključio je Bodirogić, i rekao da je on "u hororu" od kada je dobio rukopis "Poetike horora" u kojem je uživao te je zbog tog dela "promenio odnos prema žanrovskoj literaturi". No, i drugi prepoznaju vrednosti knjige - Novi Sad je dao određene pare za njeno štampanje, sama knjiga se nalazi u 50 knjižara (veliki knjižarski lanci uzimaju samo ono što oni procene da je interesantno publici, tako da je i to pokazatelj), a u predstojećem otkupu knjiga od nadležnih je dobila zvezdicu, što znači da je svim biblioteka preporučeno da je kupe!
David Tankosić je pričao o dizajnu knjige kojim se želi napraviti dodatni otklon od običnih izdanja koja sve više gube trku sa elektronskim knjigama. Dakle - napraviti unikatan objekat gde je važna i ilustracija i dizajn i tekst. Dizajn "Poetike horora" je radio Dragan Bibin, a ideja je bila u "poetici odsutnosti", dakle umesto da na koricama bude prikazan eksplicitan horor išlo se na "buđenje želje" kod čitaoca da otkrije horor u sadržaju između korica.
Kada je reč o novoj ediciji Orfelina - Poetici strave, ideja je da se u njoj publici predstave najvrednija izdanja iz oblasti horora, koja ranije nisu predstavljena domaćoj publici. Stoga su već objavljene "Vrbe" Aldžernona Blekvuda, a pošto je ideja da svake godine budu štampana tri naslova, do kraja ove se mogu očekivati novi Lavkraft (sa nekoliko značajnih a još neobjavljenih priča na srpskom) i Robert Ajkman, najbolji horor pisac 20. veka, po mišljenju dr Ognjanovića.
No comments:
Post a Comment